Bugarska je zemlja okružena vaterpolo velesilama, ali u vaterpolu u ovoj zemlji se čak ni u komšiliku ne zna mnogo.
Vaterpolo ima tradiciju u Bugarskoj. Seniorska reprezentacija je učestvovala i na Olimpijskim igrama i na šampionatima Evrope i sveta. Nije bila konkurent za medalje, ali ima nekoliko zapaženih nastupa na velikim takmičenjima. Najveći uspesi bila su tri osma mesta, dva na prvenstvu Evrope i jedno na svetskom šampionatu. Ali to je davna prošlost. Od 1997. i poslednjeg učešća muške seniorske reprezentacije na Evropskom prvenstvu Bugari nisu bili blizu plasmana na kontinentalni šampionat. Ove godine seniorke su debitovale na EP, ali zauzele poslednje mesto.
Ipak, nešto se pomera napred. U Bugarskoj je počela reforma vaterpola, a pomoć za napredak u muškom vaterpolu Bugari su potražili u komšiluku. Vaterpolo savez je angažovao srpskog trenera Žarka Petrovića, koji je u seprembru sklopio dvogodišnji ugovor sa Vaterpolo savezom Bugarske, a njegova misija je vezana ostvarivanje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva.
Petrović je imenovan za selektora reprezentacije do 16 godina, koja će od 18. do 24. juna na Malti učestvovati na Drugom svetskom prvenstvu za ovaj uzrast. Biće to prvo učešće bilo koje bugarske reprezentacije na svetskom takmičenju posle par decenija. Ipak, turnir na Malti je samo jedan od ciljeva koje srpski trener ima u Bugarskoj.
Žarko Petrović, nekadašnji vaterpolista Partizana, Niša, klubova u Crnoj Gori, Španiji, Italiji, je igračku karijeru završio u turskom Galatasaraju. U istanbulskom klubu je počeo da se bavi trenerskim poslom, kao trener mlađih kategorija i pomoćnik šefa stručnog štaba Predraga Mihajlovića. Kasnije je samostalno vodio prvi tim Galatasaraja, s kojim je osvojio i prvenstvo Turske, a u toj zemlji je trenirao i Istsihas i Manisu.
Radio je u Crvenoj zvezdi, na Malti, u stručnom štabu reprezentacije Srbije kao trener golmana.Bio je trener golmana i asistent Dejanu Saviću i Urošu Stevanoviću u stručnim štabovima seniorskog tima na mnogim velikim takmičenjima, između ostalog i na Olimpijskim igrama u Tokiju 2021, na Svetskom i Evropskom prvenstvu ove godine, a ovog leta posvećuje se mladim bugarskim vaterpolistima.
Početak reformi i pokretanje promena
Počinjući priču o aktuelnom stanju vaterpola u zemlji naših istočnih suseda, Petrović iznosi podatke koji govore da uslovi za razvoj postoje, ali da su tu i dalje mnoge kočnice:
“U Bugarskoj postoji veliki broj vaterpolo klubova, u Varni pet, u Sofiji četiri, u Burgasu tri…. Poslednjih godina otvoreno je par novih, modernih bazena, najavljeno je osnivanje novih klubova. Ima dovoljno mladih vaterpolista koji mogu da čine bazu seniorskih timova. Termine za korišćenje bazena klubovima plaćaju njihovi gradovi. Međutim, stručni rad je na vrlo niskom nivou, a u klubovima nema ni dovoljno želje za napredovanjem. Do skoro nije postojao ni ozbiljan sistem takmičenja.
Takvo stanje je trajalo veoma dugo. Sredinom devedesetih godina prošlog veka vaterpolo u Bugarskoj je pao u potpuni zapećak. Novo rukovodstvo Saveza, na čijem je čelu nekadašnji vaterpolista Darij Danovski, je rešilo da posle 30 godina stagniranja pokuša da pokrene vaterpolo sa mrtve tačke. On me je i zvao da se uključim u rad sa juniorskom reprezentacijom.”
Jedna od prvih bitnih promena je bio novi sistem takmičenja.
“Za sve uzrasne kategorije su uvedena ligaška takmičenja. Na primer, u ligi za vaterpoliste do 16 godina koje vodim kao selektor, igra 12 klubova, šest u kvalitetnijoj, a šest u drugoj grupi. Pre uvođenja novog sistema, vaterpolisti su sa svojim klubovima igrali samo jedan turnir godišnje. Sada imaju utakmice svake druge nedelje. Vaterpolisti mlađih kategorija sada imaju možda i više zvaničnih klupskih mečeva nego njihovi vršnjaci u Srbiji.”
Petrović je sa selekcijom igrača počeo prošle godine, prvi kampovi za reprezentaciju sastavljenu od igrača rođenih 2006. i mlađih su održani jesenas. Na prvom kampu se okupilo 40 vaterpolista.
“Kroz nekoliko kampova selekcija se svela na dvadesetak igrača koji sada konkurišu za sastav na Svetskom prvenstvu na Malti.”

Od prošle jeseni do danas, Petrović je sa kandidatima za reprezentaciju radio na nekoliko kampova u Bugarskoj, a vodio ju je i na turniru u Bečeju.
“Na prvih nekoliko kampova najviše smo radili na uvođenju discipline, koju momci nisu stekli u klubovima. Kada smo to uspostavili, sve je išlo lakše. Vidim da su motivisani, da su željni da nešto novo nauče. To je dobar zamajac, vidim da ima prostora da se nadam uspesima. Trebalo im je vremena da shvate da ono što su radili u klubovima nije sistem koli donosi rezultate i napredak. A kada su to shvatili i prihvatili drugačiji način rada, sve dobija drugu dimenziju. S druge strane, napredak reprezentativaca, utiče i na njihove klupske drugove. Jer, kada napredak kod igrača koji rade sa nacionalnim timom postane očigledan i njihovi klupski drugovi će imati motiv da ih dostignu.”
Povratak na svetsku scenu i vatreno krštenje na Malti
Petrović kaže da su u Savezu trenutno fokusirani na dva predstojeća takmičenja – Svetsko prvenstvo na Malti za reprezentaciju do 16 godina i za Evropsko prvenstvo za igrače do 19 godina, u Burgasu, gde žele da se prikažu ne samo dobrim rezultatom već i kao dobri domaćini. Šampionat na Malti će biti “vatreno krštenje” generacije bugarskih igrača rođenih 2008. i mlađi ali povratak i bugarskog vaterpola na svetsku scenu
Kad je reč o selekciji do 16 godina, koju ću voditi na Malti, Bugarska je u grupi sa Španijom, Češkom i Zimbabveom. Jasno je da ne možemo puno da očekujemo u duelu sa Španijom, ali verujemo da možemo da savladamo Zimbabve, pa će duel sa Češkom biti ključan za drugo mesto i plasman u osminu finala. Ukoliko bismo se našli među 16 najboljih bio bi to sjajan uspeh za Bugarsku, koja decenijama nije učestvovala na svetskom vaterpolo takmičenju. Ne srljamo, idemo korak po korak.
Stvaranje baze za buduću seniorsku reprezentaciju
Posle predstojećeg leta u planu je stremljenje ka višim ciljevima. Bugarska muška seniorska reprezentacija poslednjih desetak godina povremeno učestvuje u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, ali odavno nije zabeležila trijumf u zvaničnom takmičenju.
“Bugarska ima seniorsku reprezentaciju, čak i ima desetak vaterpolista koji igraju u boljim evropskim ligama, ali kada ne postoji sistematski rad, ne mogu da se očekuju značajniji rezultati.”
Petrovićevo angažovanje je već usmereno ka formiranju seniorskog nacionalnog tima, koji bi mogao da zaigra zapaženiju ulogu u Evropi.
“Dugoročni planovi Vaterpolo saveza Bugarske je da kroz pet do osam godina, muška seniorska reprezentacija postane učesnik Evropskog prvenstva. Baza te seniorske reprezentacije selekcije bi trebalo da budu momci koje sada selektiram za nacionalni tim do 16 godina.
Takođe od mene se očekuje i da se uključim i u uspostavljanje sistema trenerskog rada. Veliki je problem je komunikacija među trenerima. U Bugarskoj ne postoji neka organizacija, poput Stručnog saveta VSS kod nas, koja bi koordinisala stručni rad. Razgovarali smo i o pokretanju seminara, stručnih obuka trenera.
Na nivou Vaterpolo saveza postoje ideje i želje za napretkom, ali problem je što nove ideje nailaze na otpor u klubovima. Nisu svi raspoloženi za promene. U septembru bi Savez trebalo da održi sastanak sa klubovima, na kome bi svako trebalo da iznese svoju viziju budućnosti. Od predstojećih razgovora i sastanaka umnogome zavisi da kojim putem će ići reforme, jer podrška klubova je neophodna.
Petrović ističe da veruje da značajniji napredak može da bude postignut.
“Ne bih ni počinjao ovaj posao da ne verujem da je moguć napredak. Ideje i planovi Saveza su za mene bili motiv da prihvatim angažman u Bugarskoj. Dodatna motivacija mi je što treniram momke koji su spremni da uče i prihvatili mene i moj sistem rada. Nadam se da će reforma vaterpola zaživeti i da će priča potrajati – kaže Petrović i za kraj dodaje – Mi i Bugari smo slični po mentalitetu, možda sam im i zato ja “legao”. Na Srbe i Srbiju gledaju sa poštovanjem.