Nebojša Obradović: Reforma vaterpola u Kazahstanu

Share this post on:

Kazahstan je jedna od uspešnijih azijskih vaterpolo nacija. Međutim, i pored velikog potencijala, to je zemlja koja još uvek nema seniorsko prvenstvo, a teško je postići značajnijih napredak bez klupskih nadmetanja.

Moguće je da se uskoro i na ovom planu nešto promeni. Uvođenje redovnih seniorskih ligaških takmičenja je planirano do 2026. godine.

Ukoliko do toga dođe velike zasluge pripadaju srpskoj trenerskoj školi.

Srpski stručnjak Nebojša Obradović je u prethodnih pet godina radio u Kazahstanu. U klub Astana je došao 2019, a u prethodne dve godine vodio je seniorsku reprezentaciju.

Krajem prošle godine završio je misiju u Kazahstanu. Pre nekoliko dana imenovan je za selektora juniorskih reprezentacija Turske.

Povod za razgovor sa Obradovićem za „Stručni ugao“ je reforma sistema rada i takmičenja sa mlađim kategorijama u Kazahstanu, koja je počela na njegovu inicijativu i po njegovom planu. Uspostavljen je sistem koji je već počeo da daje rezultate u radu sa talentima a krajnji cilj je pokretanje seniorskog prvenstva.

Iza Obradovića je bogata trenerska karijera, koju je počeo 1992. godine, u Crvenoj zvezdi, klubu u kome je i igrao. Ekipu mlađih juniora (do 16 godina) je doveo do titule prvaka države, prve za Zvezdine mlađe kategorije u istoriji.

U Vojvodini je bio šef škole za mlađe kategorije a sa svega 27 godina postao je i trener prvog tima.

Posle novosadske epizode, vratio se u beogradske crveno-bele i vodio mlađe kategorije. Trenirajući Zvezdin podmladak, Obradović je sa pet različitih generacija osvajao titulu šampiona Jugoslavije.

Zajedno sa Draganom Andrićem i Vladimirom Pavlovićem, od 1999. do 2001, je radio sa “B” reprezentaciom Jugoslavije, a onda ga je trenerski put odveo u inostranstvo, u Tursku, gde se pridružio Dejanu Jovoviću u najstarijem turskom klubu Juzmeu. Iz ovog kluba je poneo, kako ističe vrlo lepe uspomene, pa se sa zadovoljstvom i velikim planovima vraća u Tursku.

U dva navrata trenirao je slovenački Koper, koji je vodio u vreme dok je ovaj klub igrao u Jadranskoj ligi i osvojio prvu titulu prvaka Slovenije posle 10 godina dominacije Triglava iz Kranja.

Radio je sa mlađim kategorijama Niša, prvim timom kikindskog ŽAK-a, koji je uveo u polufinale Kupa Srbije, pa u Šapcu, u Saudijskoj Arabiji.

Stekao je reputaciju stručnjaka za mlađe kategorije. Zanimljiv podatak je da je u svakom sastavu naših reprezentacija koje su učestvovale na poslednjih šest Olimpijskih igara bio bar po jedan vaterpolista koga je u nekom periodu karijere trenirao Obradović.

Rad sa mladima je bio preporuka da 2019. dobije poziv iz Kazahstana. Prihvatio je ponudu iz glavnog grada Astane i priključio se istoimenoj sportskoj školi, koja je vremenom prerasla u klub.

„Kada sam otišao u Kazahstan video sam da postoje dva paralelna sistema u vaterpolu, priseća se prvih utisaka Obradović.

Jedan od dva sistema je rad sa mlađim kategorijama u sportskim školama.

„Kazakhstan je administrativno podeljen u regione. U svakom glavnom gradu regiona postoji sportska škola koja se bavi vaterpolom za mlađe kategorije do 17 godina. U Astani je postojala masovnost, oko 250 dece je bilo upisano u vaterpolo školu. Međutim, nije bilo sistemskog  rada ni u Astani ni u drugim školama, a ni dobrog sistema takmičenja. Organizacija turnira je bila loša. U vaterpolo škole su upisivana samo deca parnih godišta

Problem su i uslovi rada.

Kazahstan je sportska nacija, sa velikim potencijalom, infrastrukturom, ali cela sportska regulativa je podređena individualnim sportovima. Škola za trening vaterpolista dobije tri, četiri plivačke staze na bazenu i jasno je da u takvim uslovima nema mnogo mogućnosti za napredak.

Nebojša Obradović Foto: Slobodan Sandić

Drugi sistem je seniorski vaterpolo, koji je vezan za bivšu prestonicu Almati i samo za reprezentaciju, za koju igra nekoliko naturalizovanih vaterpolista. Seniorska liga ne postoji.

„Seniorska reprezentacija, koja je do 2022. igrala u Prvoj ligi Rusije, je u nadležnosti nacionalne federacije vodenih sportova u Almatiju.  Igrači za nacionalnu selekciju se regrutuju iz internata za mlađe kategorije pri Savezu, u koji dolaze igrači iz celog Kazahstana. Međutim, ne postoji ozbiljna selekcija po kojoj se biraju talenti za internat.

Pošto je stekao sliku o kazahstanskom vaterpolu, srpski stručnjak je pokušao da pokrene korenite promene i uspeo da postavi temelje za budućnost.

Počeo je od kluba, u kome je bio angažovan, Astane, u kome su njegove ideje dobile podršku.

„Uz dosta napora uspeli smo da se izborimo za bolje uslove rada, pa Astana sada ima termine u celom olimpijskom i u 30-metarskom bazenu. Jedan od rezultata koji je postignut je broj mladih vaterpolista. Kada sam došao 2019, škola imala oko 200-250 prijavljene dece, a realan broj onih koji su trenirali je bio manji. Kada sam odlazio iz kluba, 470 dece je treniralo vaterpolo u Astani.“

Reforma vaterpola u Kazahstanu

Sledeći korak je bio realizacija ideja za napredak na nacionalnom nivou i organizacija takmičenja mlađih kategorija. Uspostavio je kontakt sa čelnicima Federacije za vodene sportove Kazahstana i uspeo da ih ubedi da prihvate novi sistem.

„Napravio sam plan rada razvoja mlađih kategorija do 2028. godine. Ciljevi su omasovljenje vaterpola , uspostavljanja sistemskog rada u školama i pokretanje seniorske lige do 2025. i 2026. godine. Dosta sam se borio, ali moje ideje su prihvaćene.

Obradović je planove počeo da pravi brzo po dolasku u Kazahstan, ali reforme su  počele 2021, jer sve je 2020. godine prekinula pandemija koronavirusa.

„Najvažnija stvar je bila uspostavljanje sistema takmičenja na nacionalnom nivou, bez koga ne može da se kontroliše i prati razvoj mladih igrača. Takmičenja po novom sistemu se organizuju od 2021.

Po Obradovićevom predlogu, uvedena je regionalizacija, značajna u organizaciji takmičenja, posebno u zemlji velike površine.

Vaterpolo škole su sada podeljene u tri takmičarska regiona. U svakom regionu se igraju po nekoliko turnira, u zavisnosti od broja klubova i veličine regiona. Pronađen je najbolji mogući način za organizaciju u zemlji velike površine, u kojoj su veliki gradovi udaljeni i po 1000 kilometara. Po dve najbolje ekipe iz svakog takmičarskog regiona prolaze na nacionalno prvenstvo.

Pomerena je donja starosna granica za upis u školu vaterpola. Pravila su prilagođena svakom uzrastu.

Prvo prvenstvo države, odigrano 2021, bilo je za 11-godišnjake. Mnogi nisu mogli da veruju kako je sve izgledalo na završnom turniru, koliko su utakmice bile interesante, jer pravila su prilagođena 11-godišnjacima. Finale je odigrano pred punim tribinama u Astani.

Posle prvenstva, uspeo je da ubedi savez da se organizuje i Kup za mlađe kategorije

Mnogi treneri i drugi angažovani po vaterpolo školama su prepoznali da je sistem koji sam predložio i počeo da sprovodim put za napredak. Počeli su da razmišljaju na drugi način.

Veliko širenje baze

Činjenica koje idu u prilog tezi da je uz novi sistem značajno proširena baza i rad u školama podignut na viši nivo je i broj ekipa koje učestvuju u prvenstvima.

„Na početku uspostavljanja novog sistema samo tri vaterpolo škole su imale ekipe u svakoj od tri uzrasne kategorije. Danas, 11 škola ima bar po jedan tim u svakoj kategoriji, kojih sada ima i pet. Astana je od ranije imala masovnost, pa sada ima po dve, tri ekipe u svakoj kategoriji. Astana dominira u prvenstvu, ali druge škole joj se približavaju.

Obradović je u Astani realizovao još jednu ideju.

Uspeli smo da otvorimo internat za mlade vaterpoliste. Selektirao sam igrače, rođenih 2007, iz celog Kazahstana. Taj internat nije u sistemu Saveza, vodi ga klub, a svrha njegovog postojanja je da mladi talentovani igrači imaju bolje uslove za rad, da mogu da treniraju dva puta dnevno.

Reprezentacija Kazahstana već sada ima dobitak od internata Astane.

U radu sa reprezentacijom sam nastojao da uključim što je više moguće mladih igrača, bar u pripremama. Trenutno najbolji od njih Jegor Belousov, rođen 2007, je selektiran kroz internat u Astani. Prošle godine je zaigrao za seniorsku reprezentaciju. Treba zapamtiti to ime. Reč je o izuzetnom talentu, za koga će, verujem, u narednih nekoliko godina znati mnogi u svetskom vaterpolu.“

Tri bronze sa seniorskom reprezentacijom

 U prethodne dve godine Obradović je vodio seniorsku reprezentaciju Kazahstana.

Time je postao treći srpski trener na klupi seniorske selekcije Kazahstana u poslednjih desetak godina. Ranije su selektori bili Dejan Stanojević i Nemanja Knežević. Pre 12 godina , u stručnom štabu je kao savetnik radio sadašnji selektor Srbije Uroš Stevanović.

Postignuto u reformi rada sa mlađim kategorijama je nesumnjivo uticalo da, Obradović 2022. dobije poziv da preuzme reprezentaciju. Predložio ga je Damira Dauletić, koji je u Plivačkom savezu bio zadužen za organizaciju takmičenja.

Pod Obradovićevim vođstvom kontinuitet osvajanja medalja na azijskim takmičenjima je nastavljen, a izborena su i dva plasmana na Svetska prvenstva.

Prvo takmičenje na kome je vodio reprezentaciju Kazahstana bilo je Prvenstvo Azije 2022 na Tajlandu. Selekciju je, preuzeo šest nedelja pre takmičenja. U to vreme, nacionalna federacija vodenih sportova je izlazila iz perioda organizacione krize, koji je uticao i na smanjivanje budžeta, samim tim i na uslove za pripreme. Jesen 2022. je bila novi početak za reprezentaciju.

„Na raspolaganju sam imao skoro isključivo mlade igrače. Čak devetorica koji su učestvovali na Prvenstvu su prvi put igrali za seniorsku reprezentaciju. U polufinale smo ušli kao drugoplasirani u grupi, iza Irana, koji je vodio Aleksandar Ćirić. Japan nas je  pobedio u polufinalu. Susret za treće mesto je bio pik turnira, jer smo se u njemu borili za plasman na Svetskom prvenstvu u Fukuoki.

Osvojili smo bronzu, savladavši sa 8:5 Iran, koji nas je u grupi pobedio golom razlike. U većem delu javnosti, ali ne i u nacionalnoj federaciji, taj rezultat je ocenjen kao uspeh. Uz sve otežavajuće okolnosti izborili smo se za učešće na Svetskom prvenstvu u Fukuoki.

Foto: Privatna arhiva

U martu 2023, Kazahstan je igrao u Azijskim kvalifikacijama za Svetski kup.

Turnir je održan u Singapuru, a tim Kazahstana je bio još mlađi. Opet smo osvojili bronzu i plasirali se u Diviziju 2 Svetskog kupa u Berlinu, gde smo ponovo pobedili Iran.

Na Svetskom prvenstvu u Fukuoki, Kazahstan je u grupi sa favoritima Grčkom, SAD i Australijom ostao, prema očekivanju bez bodova.

„U razigravanju od 13. do 16. mesta sastali smo se sa jednim od najvećih rivala, Kinom, koja nas je u Singapuru pobedila 10:1. Ovaj put mi smo slavili i to ubedljivo – 12:5. Ali, čini mi se da su ta, za Kazahstan, važna pobeda, emotivno ispraznila igrače, pa smo u meču za 13.mesto poraženi od Argentine.“

Rad sa reprezentacijom su pratile brojne poteškoće. Budžet je bio ograničen, a ambicije Saveza velike i u minule dve godine postavljni su imperativi visokih rezultata

„U oktobru su u Hangžuu održane Azijske igre. Još u maju je počela da se provlači teza da smo favoriti za prvo mesto i plasman na Olimpijske igre, sa čime se nisam slagao, jer je jasno da Japanci odskaču. Oni su sistemskim radom, koji je počeo mnogo pre Olimpijskih igara u Tokiju, znatno napredovali.

U međuvremenu stariji igrači, između ostalih izdanci naše škole Srđan Vuksanović i Dušan Marković, su se vratilo u reprezentaciju Kazahstana.

Ekipa na Azijskim igrama je bila iskusna, ali nedovoljno spremna. Nismo imali dovoljno priprema ni trening utakmica. Samo dvojica igrača reprezentacije su u tom trenutku imali klub. U pripremama su nas pratile povrede i drugi maleri, a Dušan Marković se, zbog obaveza u Zvezdi, reprezentaciji priključio tek na dan prve utakmice. I da je sve bilo idealno ne bismo bili favoriti. Atmosfera da smo ozbiljni kandidati za prvo mesto je dodatno opteretila ekipu.

Ipak, Kazahstan je odigrao dobar turnir na Azijskim igrama.

Najveći rival u grupi nam je bio Japan. U utakmici sa usponima i padovima izgubili smo sa dva gola razlike (13:15), što je uopšte nije bio loš rezultat. U polufinalu smo posle peteraca izgubili od Kine, ali uspeli smo da smogemo snage i da u meču za treće mesto, takođe posle peteraca, savladamo Iran i plasiramo se na Svetsko prvenstvo u Dohi. Posle tog meča dobio sam mnogo čestitki i podrške ljudi iz klubova, koji su bronzanu medalju prepoznali kao uspeh.

Foto: Privatna arhiva

Međutim, rezultat u Hangžuu nije bio zadovoljavajući za nacionalnu federaciju. Uz to, i u mnogim drugim sportovima Kazahstanci su na Azijskim igrama podbacili, pa ni sa jednim stranim trenerom nije produžen ugovor. Obradović je ostao još mesec  dana posle Azijskih igara, a onda je napustio Kazahstan.

„I pre Azijskih igara postojala je ideja da se posle turnira ja povučem sa mesta selektora, koje bih prepustio svom pomoćniku Rustamu Ukumanovu. Ostao bih uz reprezentaciju kao savetnik i nastavio da radim na uspostavljanju sistema rada sa mlađim kategorijama.

Osećanja po odlasku iz Kazahstana su pomešana.

S jedne strane žao mi je što nisam iskoristio sav potencijal koji postoji u mlađim kategorijama u Kazahstanu, ali pokrenuta je lavina napretka. Postavljena je baza. Video sam da i u školama i u Savezu ima ljudi koji su prepoznali da je sistem koji je počeo da se realizuje vodi ka napretku i jedini je način da se dođe do seniorske lige. Mislim da sistem može da opstane ako oni koji u njega veruju istraju.

Imao sam priliku da se uverim da ima mladih koji su vrlo motivisani da se bave vaterpolom, željni su rada.  Recimo, tokom rada u školi u Astani po stotinak dece je dolazilo na jutarnje treninge, kada je spoljna temperatura bila 27 stepeni ispod nule. Treba im stvoriti uslove da kroz sistemski rad iskoriste sav potencijal i ostanu u vaterpolu i kad prerastu juniorski uzrast.

Obradović je po napuštanju reprezentacije imao ponudu da nastavi da radi u Kazahstanu

„Zvali su me iz Taraza, klub koji ima žensku ekipu, koji je praktično reprezentacija. Želeli su da pokrenem mušku ekipu i školu, da uradim nešto slično kao i u Astani, ali opredelio sam se da se ne vraćam.

Sledeća destinacija je Turska. Obradovića prvi izazovi sa juniorskom reprezentacijom Turske očekuju u martu, kada će selekcija do 19 godina učestvovati u kvalifikacijama za Prvenstvo Evrope, a vodiće i reprezentacije do 16 i do 18 godina koje su se već kvalifikovale za Svetska prvenstva, na Malti, odnosno u Argentini.

„Turska želi da napravi iskorak u radu sa mladima. Po završetku serije ovogodišnjih takmičenja, razgovaraćemo o saradnju za duži period, najavio je pred početak nove misije Obradović.

Više iz rubrike “Stručni ugao”