Evangelos Dudesis: Radna etika i posvećenost napretku veliki kvaliteti vaterpolistkinja

Share this post on:

Grčki stručnjak Evangelos Dudesis danas je jedan od najcenjenijih trenera u ženskom vaterpolu, ali trenersku slavu nije stekao u domovini, već u Holandiji.

Vaterpolo je igrao u nekoliko grčkih klubova, Vuljagmeniju, Palaio Falru, Argostoliju… U Holandiju se preselio 2013. godine.

Govoreći o svojim trenerskim počecima u intervjuu za sajt Udruženja vaterpolo trenera Srbije, Dudesis kaže da  nije razmišljao o tome da posle igračke karijere u vaterpolu ostane kao trener. Ipak, trenerskim poslom je počeo da se bavi još kao aktivan igrač.

Trenerski posao mi nije bio u planu dok sam igrao vaterpolo. Na Fakultetu za komunikacije Univerziteta u Atini sam 2012. završio osnovne studije i  razmišljao sam o sledećim koracima u svom životu – o odlasku u inostranstvo na master studije sportskog menadžmenta. Imao sam nekoliko opcija, a izabrao sam Holandiju, zbog kvalitetnog fakulteta i zato što sam studije mogao sa kombinujem igranjem vaterpola.

Dudesis je igrao za ekipu Polar Bers, a vrlo brzo po dolasku u Holandiju dobio je priliku da se oproba kao trener

Posle nekoliko meseci sam pozvan da odradim nekoliko tehničkih treninga sa holandskom ženskom reprezentacijom do 17 godina. Radio sam s njima u vodi. Bilo je to moje prvo iskustvo u radu sa devojkama i bilo mi je vrlo interesantno.

Dudesisovo „uplivavanje u trenerske vode“ je bilo neočekivano, ali se razvijalo krupnim koracima. Žensku ekipu Polar Bersa je preuzeo 2015. i odveo ju je do titule prvaka Holandije 2018. Uporedo sa radom u klubu bio je angažovan i kao selektor juniorske reprezentacije i asistent selektora Arna Havenge u seniorskom nacionalnom timu. Za selektora ženske reprezentacije je izabran posle Olimpijskih igara u Tokiju.

Tri blistave sezone sa Holanđankama, formiran tim za budućnost

Holandija je 2022. godine, u prvoj sezoni pod Dudesisovim vođstvom, osvojila bronzu na Svetskom prvenstvu u Budimpešti. Naredne sezone Holanđanke su u Fukuoki postale svetske prvakinje, a 2024. godine su trijumfovale na Evropskom prvenstvu, pred domaćom publikom u Ajndhovenu, i zaslužile olimpijsku bronzu.

„Svi smo zadovoljni postignutim u prethodnim sezonama, ali ne samo rezultatima. Srećni smo zbog koraka koje smo prošle godine napravili u procesu formiranja ekipe za budućnost. Imamo stabilan tim koji u narednih nekoliko godina može da se bori za medalje na velikim takmičenjima.

Foto: Aniko Kovacs/European Aquatics

Svi spomenuti rezultati su bili prekretnice u istoriji holandskog vaterpola. Holanđanke su u poslednje dve godine stigle do trofeja na koje su dugo čekale. Ipak, njihov selektor ne može da izdvoji jedan kao najznačajniji

„Teško je izabrati najdražu medalju, sve su mi kao deca. Titula svetskog šampiona u Dohi bila je prvo svetsko zlato za Holandiju posle 32 godine. U Ajnhovenu smo osvojili šesto evropsko zlato, šest godina posle prethodnog, a u Parizu drugo olimpijsko odličje, prvo posle zlata u Pekingu 16 godina ranije.

Zašto su Evropljanke (pre)stigle Amerikanke?

Osvajanjem zlata na Svetskom prvenstvu u Fukuoki , Holandija je prekinula dugogodišnju dominaciju Amerikanki, koje su od 2015. do 2022. nanizale četiri uzastopne titule prvaka sveta, a u Fukuoki nisu stigle do polufinala.

Na svetski tron se tim SAD vratio 2024. Međutim, nekoliko meseci kasnije u Parizu su Amerikanke prvi put od kada je ženski vaterpolo uveden u olimpijski prvogram ostale bez olimpijskog odličja. Trostruke šampionke (2012, 2016, 2021) su u meču za bronzu izgubile od Dudesisove Holandije.

Dosta dugo su američke vaterpolistkinje bile nedodoirljive, ali sada je razlika između evropskih i reprezentacije SAD značajno smanjena, ako uopšte i postoji.

Da li je sadašnje stanje posledica napretka ženskog vaterpola u Evropi ili opadanja kvaliteta američkog?

„I jedno i drugo. Do 2018 – 2019. godine Amerikanke su bile nepobedive, ali tada su počele da pokazuju prve znake normalnog tima i postale ranjive. S druge strane, smatram da je kvalitet ženskog vaterpola u Evropi sada viši nego ikad, a deo te priče je i Rusija, koja nije prisutna na svetskoj sceni.

U poslednjih nekololiko godina ženski vaterpolo je značajno napredovao. Danas imamo vaterpolistkinje koje su 100% sportisti, fizički i psihološki daleko iznad nivoa na kome su bile pre nekoliko godine.

Poslednji rezultati govore da su najbolje evropske selekcije prestigle SAD. Da li je Evropa kvalitetom otišla ispred Amerike?

„Ne bih to mogao sa sigurnošću da kažem, jer u ženskom vaterpolu nisu velike razlike između prvoplasiranog i sedmoplasiranog tima na velikom takmičenju. U muškom vaterpolu imamo grupu najjačih timova, pa zatim grupu reprezentacija koje po kvalitetu ne zaostaju mnogo i na kraju  ekipe koje prate drugu grupu. Odnos snaga u ženskom vaterpolu je drugačiji. Razlika između grupe od sedam-osam najboljih i ostalih je velika, ali zato nijanse odlučuju u mečevima u krugu najboljih.

Za ilustraciju tvrdnje da su nijanse između najboljih na svetskom nivou minimalne, Dudesis navodi primer Olimpijskih igara i rezultat reprezentacije SAD.

„Praktično jedan gol deli prvoplasiranu i petoplasiranu reprezentaciju na Olimpijskim igrama. Selekcija SAD je u Parizu odigrala odličan turnir i lako je moglo da se desi da osvoji zlato. U polufinalu je izgubila od Australije posle peteraca, a u meču za bronzu od Holandije. Ako saberemo te dve utakmice, SAD je vodila ili je rezultat bio izjednačen tokom 63 minuta i 59 sekundi. Ali, u poslednjoj sekundi meča za bronzu Sabine van der Slot je postigla gol za pobedu Holandije, koja je osvojila svoje prvo olimpijsko odličje posle 16 godina, a SAD prvi put ostale bez olimpijske medalje.

Uticaj spoljnih faktora u radu u muškom i ženskom vaterpolu

Dudesis je bio predavač na decembarskom velikom seminaru UVTS, gde je govorio o razlikama u radu sa vaterpolistima i vaterpolistkinjama. Široku temu nije lako sumirati u nekoliko rečenica, a izdvajajući ključne tačke, grčki trener ocenjuje:

„Po mom mišljenju glavna razlika je što je  muški vaterpolo je sport, a ženski vaterpolo je više od sporta. Društveni i uticaj spoljnih faktora na vaterpolistkinje su mnogo veći nego na vaterpoliste.

Muškarci se bave vaterpolom, a za žene je ovaj sport veoma važan deo života. Igračice, paralelno sa bavljenjem sportom, studiraju ili rade, žele da postanu majke. To su ti glavni spoljni faktori. Proces rada sa vaterpoliskinjama je van bazena mnogo izazovniji, zahtevniji , a i interesantniji, nego kog muškaraca. I sportisti i treneri u muškom vaterpolu mogu više da se fokusiraju na sport sam po sebi nego sportistkinje.

Selektor Holandije ističe da ima i dosta sličnosti u radu sa damama i muškarcima u vaterpolu.

Ne treba zaboraviti, ženski vaterpolo je na programu Olimpijskih igara tek od 2000, a muški od 1900. godine.  Muški vaterpolo je mnogo duže prisutan na svetskoj sceni, pa se često pravi greške kada se poredi proces rada sa muškarcima i ženama ili nivo razvoja muškog i ženskog vaterpola. Ali ima dosta i sličnosti i razlika

Ženski vaterpolo je dosta toga preuzeo iz muškog. Fizička priprema, brzina, tehničke osnove shvatanja igre su  elementi koje smo po ugledu na muški implementirali u ženski vaterpolo. Sem toga, ne vidim još neke detalje koje bi ženski vaterpolo mogao da preuzme iz muškog a da doprinese njegovoj vrednosti.

Evangelos Dudesis Foto: Aniko Kovacs/European Aquatics

S druge strane, ja sam mnogo toga naučio radeći sa ženama u poslednjih deset godina. Kada sam još kao igrač počeo da radim sa mladim vaterpoliskinjama, mislio sam za sebe da sam „kralj“, da ću ih svemu naučiti. Međutim, ja sam od njih izuzetno mnogo naučio. Radna etika i posvećenost radu su veliki kvaliteti vaterpolistkinja. Izuzetno su istrajne u tome da rade na sebi da pruže sve što mogu da iz dana u dan budu sve bolje. Takav pristup nisam video u muškom vaterpolu.

Na kraju, ali ne i najmanje važni, su i taktički deo pripreme vaterpolistkinja. Kod mušaraca se sve bazira na snazi, brzini, dodavanju, šutiranju. U ženskom vaterpolu taktika ima veću ulogu.

Vaterpolo u Holandiji

Vaterpolo u Holandiji je veoma popularan i masovan sport. Baza je veća od onih koje imaju i zemlje u kojima je i ženski i muški vaterpolo na visokom nivou.

I najmanje selo u Holandiji ima bazen, u kome deluje vaterpolo klub. Holandsko  prvenstvo je, kada uzmemo u obzir sve rangove takmičenja, je najveće vaterpolo takmičenje na svetu. Recimo, u prvoj ženskoj ligi igra osam klubova, u drugoj ligi je 16 timova, a ispod njih su regionalna seniorska takmičenja sa takođe mnogo učesnika. Na primer, moj klub, Polar Bers ima četiri seniorska rima, jedan u prvoj, drugi u drugoj ligi i treći i četvrti u nižim rangovima.

Ipak,kaže Dudesis, kvalitet klupskog vaterpola u Holandiji nije na visokom nivou.

„U Holandiji je vaterpolo amaterski sport i kvalitet rada u klubovima, samim tim i igara ne može da se poredi sa drugim zemljama, poput recimo Srbije ili Grčke, gde su klubovi odgovorni za  razvoj vrhunskih igrača. Amaterski klubovi u Holandiji to nisu u mogućnosti i najbolje vaterpolisti i vaterpolistkinje se razvijaju kroz rad sa reprezentacijom.

Zbog toga je u Holandiji primenjen sistem u kome se reprezentacija okuplja tokom cele sezone.

„U amaterskim klubovima, igrači i igračice treniraju tri – četiri puta nedeljno, što nije dovoljno za reprezentativce. Zbog toga nam je neophodan ozbiljan i temeljan program rada, pod okriljem nacionalnog saveza, kako bismo formu reprezentativaca držali na adekvatnom nivou i zadržali mesto u svetskom vrhu.

Foto: Aniko Kovacs/European Aquatics

Nije taj program postojao oduvek, već je jednostavno došao kao potreba kako bi reprezentativcima omogućili dovoljno treninga.

Tri dana u sedmici igračice koje su na spisku za nacionalni tim se okupljaju na treninzima reprezentacije, ponedeljkom, četvrtkom i petkom. Ostalo vreme provode u klubovima. Trenutno u reprezentaciji je 19 vaterpolistkinja, koje imaju stipendije Olimpijskog komiteta sve dok su na spisku reprezentativki. Od toga 12 njih igra u Holandiji, a ostalih sedam su u inostranstvu, u tri grada, Budimpešti, Barseloni i Atini. One ne dolaze na pripreme tokom klupske sezone, ali pratimo njihov razvoj.

Muška reprezentacija Holandije nije  blizu svetskog vrha. Na velikim takmičenjima nije osvojila skoro pet decenija (od olimpijske bronze 1976), a na Olimpijskim igrama nije učestvovala od 2000.

„I muška reprezentacija ima istu viziju razvoja i rada, ali ne i isti budžet.  Od budžeta koji Olimpijski komitet Holandije opredeljuje vaterpolo reprezentacijama, muškom timu ide 20 odsto sredstava. Zbog toga muška reprezentacija nema toliko priprema i treninga kao ženska, a i oni bi želeli više da treniraju. Zato i 90 odsto reprezentativaca sada igra u inostranstvu.

Holandija je, kao i ostale reprezentacije i ženskog svetskog vrha, novi olimpijski ciklus počela ve sedmice na turniru Divizije 1 Svetskog kupa u grčkom Aleksandrupolisu, na turniru Divizije 1 Svetskog kupa. Sa kakvim sastavom ulazite u novi ciklus, koliko je bilo promena posle Olimpijskih igara?

„Posle Pariza samo se jedna igračica povukla. Do Los Anđelesa očekujem da će još nekoliko igračica završiti karijeru. Kao što sam i naveo govoreći o razlikama u muškom i ženskom vaterpolu, na karijeru vaterpolistkinja, a samim tim i na selekciju igračica za reprezentaciju utiču ne samo sportski ciljevi, spremnost i motivacija, već i mnogi spoljni faktori, koji , koji utiču i na  selekciju igračica za reprezentaciju.