Slobodan Nikić, jedan od najtrofejnijih vaterpolista svih vremena i jedini koji je tri puta osvajao titulu prvaka sveta (2005, 2009, 2015), se od aktivnog igranja oprostio 2020. godine, a još tokom karijere je počeo da se bavi trenerskim poslom.
Karijeru je završio u mađarskom Vašašu posle, zbog pandemije korona virusa, prekinute sezone. Godinu dana ranije sa Ferencvarošem je 2019. stigao do trofeja u Ligi šampiona, Prvenstvu i Kupu Mađarske. Tog leta se preselio u Vašaš kao igrač, ali je u Ferencvarošu ostao u ulozi trenera.
U razgovoru za sajt UVTS, Nikić je govorio o nekoliko tema, vezanih kako za njegovu karijeru, tako i razvoj vaterpola uopšte, uspehu reprezentacije Srbije na Olimpijskim igrama u Parizu, aktuelnom trenutku Vašaša…
Tokom karijere nije razmišljao o tome da li će uploviti u trenerske vode kada “okači kapicu o klin”.
„ Za mnoge stvari u životu uvek volim da probam nečim da se bavim, pa ako me to zainteresujem i vidim da sam spreman, želim u tome i da ostanem. Šansu da se oprobam kao trener pružio mi je Žolt Varga, u to vreme trener Ferencvaroša, a danas reprezentacije Mađarske. Poverio mi je da, iako sam igrao u Vašašu, u Ferencvarošu radim sa centrima i da vodim ekipu 14-godišnjaka. Svidelo mi se i video sam da bi trenerski posao mogao da bude moj životni poziv. Izuzetno mi je drago da se deca koju sam trenirao i njihovi roditelji i sada oduševe kada se vidimo. To mi je dodatna motivacija”, kaže Nikić, osvajač tri olimpijske medalje sve tri boje (zlato 2016, srebro 2004. i bronza 2012).
Nikić je u leto 2021. bio asistent selektoru Milošu Koroliji u stručnog štaba reprezentacije Srbije koja je na Evropskom prvenstvu za 17-godišnjake osvojila zlato. Iste godine imao je i ponudu iz Australije, ali ipak se nije odselio iz Mađarske.
Istorijski uspeh sa Vašašom
Sredinom sezone 2020/21, mesto prvog trenera Vašaša je postalo upražnjeno. Tada je ekipu preuzeo Slobodan Nikić.
„Vašaš je raspisao konkurs za prvog trenera, na koji se javilo nas šestorica-sedmorica. Posle tri kruga selekcije izabrali su mene iako nisam imao mnogo trenerskog iskustva.
Zahvalan sam Vašašu što mi je pružio šansu da radim u tako velikom klubu, sa izuzetnom tradicijom. Počeo sam da živim trenerskim životom, koji nije lak i sa sobom nosi mnogo stresa. Sebe i dalje smatram mladim i neiskusnim trenerom, ali moram da budem prezadovoljan do sada postignutim. Posle nepune dve sezone na klupi, sa klubom sam ostvario veliki uspeh. Prošle godine Vašaš je osvojio Kup Evrope, svoj prvi evropski trofej posle 21 godine.
Nekadašnji centar Srbije i mnogih slavnih klubova ističe da je ponosan na uspeh ostvaren 2023, a serija dobrih rezultata je nastavljena i minule sezone.
„Revanš finala protiv Savone se u Budimpešti igrao u neverovarnoj atmosferi, pred 1.800-2.000 gledalaca. Rezultat u Kupu Evrope 2023. je važna prekretnica i za mene kao trenera i za slavni klub, koji pre toga deset godina nije stizao do titula, ne samo u Evropi, nego ni u Mađarskoj. Prošle sezone smo osvojili druga mesta u Prvenstvu i Kupu Mađarske. Ispred nas je ostao samo Ferencvaroš, koji je potom postao i prvak Evrope, a zahvaljujući čemu smo se bez kvalifikacija plasirali u grupnu fazu Lige šampiona, koju Vašaš igra prvi put posle 12 godina.
Gradim svoj stil kroz kombinaciju “pokupljenih” znanja
Nikić je tokom igračke karijere radio sa mnogim stručnjacima, a na pitanje da li bi izdvojio nekoga ko je najviše uticao na njegov dosadašnji trenerski put odgovara:
„Najviše sam naučio od Nenada Manojlović, kada je reč o pristupu radu, disciplini, teškom radu, požrtvovanju, posvećenosti vaterpolu. S druge strane, „pokupio sam znanje“ i od mnogih drugih poput Đuzepea Porcija, Petra Porobića, Petra Kovačevića… Trudim se da gradim svoj stil rada i komunikacije sa igračima kroz modele trenera s kojima sam radio. Ne želim nikoga da kopiram. Posebno volim da radim sa mladim igračima.
Privilegija je raditi u mađarskom vaterpolu
Srbija i Mađarska su godinama veliki rivali, zemlje sa cenjenim vaterpolo školama. Koje su razlike u radu sa mladima u Srbiji i Mađarskoj?
Smatram da smo u nekim stvarima mi u prednosti. Baziramo se na jugoslovenskoj vaterpolo školi, čije je temelje postavio Vlaho Orlić, a onda razvijali Ratko Rudić, Nikola Stamenić, Nenad Manojlović, Petar Porobić… Što se tiče tehničkih stvari u radu sa igračima smatram da smo mi jako dobri i ispred Mađara, koji gaje stil „plivaj i šutiraj“ .
Međutim, oni imaju ogromnu bazu, deset puta više mladih igrača nego Srbija, samim tim i mnogo veći izbor za seniorske ekipe. Mađarski školski sistem je takav da deca još u prvom razredu počinju da uče da plivaju. Budimpeštanski KŠI, poznat po radu sa mladima, u svakoj kategoriji ima po četiri ekipe. U Ferencvarošu trenira 600-700 dece. Vašaš ima nešto manje dece, na šta utiče i to što se nalazi u bogatijem distriktu Budimpešte, gde je veći standard, deca imaju više izbora, menjaju sportove, škola im je prioritet. Ipak, i Vašaš ima dobru školu.
Mađarska ima više klubova od Srbije, a i uslovi za razvoj vaterpola su daleko bolji. Samo Budimpešta ima 30 plivališta. Sa te strane mi ne možemo s njima da se poredimo.
Slobodan Nikić Foto: Slobodan Sandić
Vaterpolo kultura u Mađarskoj je izuzetno razvijena, na šta utiče i to je jedini timski sport u ovoj zemlji koji konstantno postiže vrhunske rezultate.
Mađarski narod se poistovećuje sa vaterpolom. Klubovi kao što su Vašaš, Honved, Ujpešt, BVSC, OSC, Ferencvaroš… su sportske institucije u Mađarskoj. Privilegija je biti deo mađarskog vaterpola, a ja sam to osetio i kao igrač i kao trener. Vaterpolo se mnogo prati u svakom smislu. Na primer, na treninge Vašaša dolazi čuveni Tamaš Farago da bi mi dao podršku i savete. Mnogo mi to znači.
Srpskim vaterpolistima uvek govorim da bi trebalo da osete kako izgleda igrati u Mađarskoj ukoliko im se ukaže prilika. Vidite Dušana Mandića, koji se preporodio u Ferencvarošu i veoma ga poštuju u Mađarskoj.
Kapa dole reprezentaciji Srbije, nisam očekivao zlato u Parizu
Srpski ljubitelji vaterpola su se ove godine mnogo više radovali od mađarskih. Veliki rivali su se susretali na tri takmičenja ove godine susretali. Podmlađeni sastav Mađarske je u četvrtfinalu Evropskog prvenstva posle peteraca savaldao Srbiju. Naša selekcija se revanširala u utešnom polufinalu za plasman od petog do osmog mesta na Svetskom prvenstvu, kada su Mađari igrali u najjačem sastavu.
Najzad, Mađari su naš tim prilično ubedljivo savladali u grupnoj fazi Olimpijskih igara. Ali, Srbija je zablistala kad je bilo najvažnije, u eliminacionoj fazi, osvojila treće olimpijsko zlato. Mađari su u Parizu, kao i na EP u Zagrebu i SP u Dohi, ostali bez odličja, zauzevši četvrto mesto.
„Iskreno, nisam očekivao ovakav rezultat Srbije u Parizu. Reprezentacija posle Olimpijskih igara u Tokiju do Pariza nije osvojila ni jednu medalju. Dugo se tražila prava ekipa, „mešale su se karte“.
Svideo mi se izbor ekipe selektora Stevanovića. Možda u Pariz nije odveo najbolje vaterpoliste koje Srbija ima, več najbolje koji mogu da deluju kao tim, jedna celina. Pokazalo se da je napravio odličan potez time što je u nacionalni tim vratio Miloša Ćuka i Nikolu Dedovića. To su momci koji ekipu stavljaju ispred svega, imaju iskustvo, a u Parizu su odigrali značajnu ulogu.
Njihovim povratkom je i reprezentativcima poput Mandića i Jakšića bilo lakše. Njih dvojica su našli mir i stabilnost, jer više nije sve bilo na njihovim plećima, kako u bazenu, tako i van njega. Pričao sam sa nekim igračima i preneli su mi da su i pripreme za Olimpijske igre bile odlične.
Reprezentacija Srbije u Parizu Foto: VS Srbije (Marcel ter Bals/MTB-Photo)
Srbija je vrlo loše počela olimpijski turnir. U takmičenju u grupi je imala mnogo više padova nego uspona, a od četvrtfinala je sve funkcionisalo kako treba. Na sličan način „Delfini“ su došli do olimpijskih titula i 2016. i 2021.
Mnoge utakmice naše selekcije u grupi su me razočarale. Nisam čak ni razumeo neke odluke selektora Uroša Stevanovića, što sam mu uostalom i rekao. Međutim, uspeo je da u pravom momentu tempira formu i da ekipu spremi da pruži najviše kad je najvažnije – u eliminacionim utakmicama. Iz ove perspektive sve to lepo deluje. Svi se pripremaju da nivo igre podignu od četvrtfinala, ali nije to lako postići, a selektor Stevanović je uspeo. Sigurno je da je na uspeh uticao i što je selektor u stručni štab uvrstio Andriju Gerića, koji je radio na prihološkoj pripremi vaterpolista.
Kapa dole našoj reprezentaciji, ostvaren je fantastičan uspeh. Zahvaljujući rezultatu u Parizu ja sam sada ponosni Srbin u Mađarskoj. Mnogi i meni čestitaju, jer Srbija je uspela da stigne mađarsku vaterpolo reprezentaciju, i izjednači njeno sjajno dostignuće, osvajanjem tri olimpijske titule za redom.
Ocenjujući nivo vaterpola prikazan na olimpijskom turniru, Nikić kaže:
„Smatram da vaterpolo ide u dobrom pravcu. Stil igre se promenio. U vreme kad sam ja bio vaterpolista, bilo je mnogo više kreacije u igri, više golova sa dva metra… Sada fizička sprema mnogo više nego ranije dolazi do izražaja. Vrhunski vaterpolisti su sada „gladijatori u vodi“. Igra se brži vaterpolo, sa mnogo više plivanja. Vaterpolo je napredovao na planu fizičke spreme. Da bi ekipa bila spremna da izdrži takav ritam, neophodno je da se mnogo više radi i na detaljima nevezanim za taktiku, poput ishrane, psihološke pripreme, oporavka posle utakmice. Sve to je veoma bitno u modernom sportu. Drugi sportovi su ranije otišli u tom pravcu, sada je njim krenuo i vaterpolo. To je neminovnost.
Letnja klupska takmičenja bi preporodila vaterpolo
Slobodana Nikića raduje velika poseta vaterpolo utakmicama u Parizu.
„Utakmice je gledalo po 14.000-15.000 ljudi. Od mnogih koji su bili u Parizu sam čuo da je atmosfera na vaterpolo turniru bila najbolja kad je o ekipnim sportovima reč, možda čak i bolja nego na košarkaškim mečevima.
Ipak, retko koje vaterpolo utakmice tokom klupske sezone dostižu veliku posećenost.
Prošle sezone mečeve finala plej-ofa između Vašaša i Ferencvaroša je pratilo po 3.000 možda čak i 4.000 ljudi. Ali, ti susreti su se igrali na otvorenom bazenu na Marget sigetu. Mnogi od nas stalno ponavljaju – klupska takmičenja treba da se igraju leti na otvorenim bazenima, izuzimajući godinu Olimpijskih igara.
Nikić i ima ideje kojim putem bi moglo da se ide:
Moglo bi da se napravi i neko probno međunarodno takmičenje koje bi, na primer, počelo u maju, a završilo se u oktobru. U njemu možda ne bi učestvovali najbolji klubovi i igrači, ali u koje bi se uključili timovi iz nekoliko evropskih zemalja, kako onih u kojima je vaterpolo popuaran, tako i onih u kojima nije na visokom nivou. Garantujem da bi utakmice bile posećene, uz dobru organizaciju interesovanje publike bi bilo veće. Ne dolazi se ljudima na bazene tokom zime.
Detalj sa utakmice Vašaša i Ferencvaroša u finalu plej-ofa Foto: Vasas Vizilabda/Facebook
Smatram da bi promene u kalendaru dosta oporavile vaterpolo. Međutim, o tome se samo priča, ali federacije i ljudi koji odlučuju i na pozicijama su jako dugo, ne razmišljaju u tom pravcu, nema inicijative, sve se vrti oko ličnih interesa. I na kraju sport ispašta.
Ove godine smo tokom zime, sticajem okolnosti, imali i Svetsko i Evropsko prvenstvo. Naravno, ne smatram da je kalendar bio dobar, igrači su imali izuzetno napornu sezonu i veliki broj utakmica u olimpijskoj godini. Ali, pokazalo se da je moguće reprezentativnu sezonu pomeriti u zimske mesece, čime bi se u neolimpijskoj godini otvorio prostor za letnja klupska takmičenja.
Povratak Branislava Mitrovića veliki korak za Vašaš
Vratimo se Vašašu i aktuelnom trenutku kluba. Srpski trener, koji već osam godina živi u Budimpešti, je zimus sa klubom produžio ugovor za još dve godine.
Nikić je u Vašašu trenirao četvoricu srpskih reprezentativaca, golmana Branislava Mitrovića, Strahinju Rašovića, Savu Ranđelovića, (koji je u ovom klubu od 2020) i Nikolu Dedovića, koji je prošle godine stigao u Budimpeštu. Poslednja dvojica su i dalje prvotimci Vašaša, ali od jeseni 2025. će igrati Radnički.
Ove sezone ekipa je podmlađena. Ugovor sa glavnim sponzorom je istekao i nije produžen. Nekoliko iskusnih igrača je napustilo klub.
„Otišlo je nekoliko vaterpolista, između ostalih i Strahinja Rašović, ali dosta ih je i ostalo. Stiglo je nekoliko mlađih mađarskih igrača, kao i Crnogorac Đurđić iz Savone i Mijić iz Mladosti. U prvi tim smo uključili i igrača iz vaterpolo akademije Vašaša, kroz koju su prošli mnogi olimpijski šampioni. Veliki korak napred za klub je povratak Branislava Mitrovića u klub, koji je po završetku karijere u Turkoanu ponovo stigao i Vašaš, i počeo trenersku karijeru kao moj pomoćnik u prvom timu i radeći sa mlađim kategorijama.
Branislav Mitrović (levo) na klupi Vašaša Foto: Slobodan Sandić
Potrebno je malo vremena da se sve kockice slože u građenju novog tima. Budžet je za 30 odsto manji nego prošle sezone. Međutim, klub je posle razlaza za bivšim sponzorom počeo da pregovara sa potencijalnim novim.
O rezultatskim ciljevima u ovoj sezoni Nikić kaže:
„Osvajanjem Kupa Evrope pretprošle i drugih mesta u prvenstvu i Kupu Mađarske prošle sezone smo ostvarili najveće uspehe u skorijoj istoriji. Ove sezone ćemo probati da ponovo da budemo drugi ili bar među četiri najbolje ekipe u Prvenstvu Mađarske. Ferencvaroš je trenutno dominantan i vrlo verovatno je da će odbraniti titulu.
U Prvenstvu Mađarske nema mnogo utakmica u kojima favoriti mogu da računaju na lake bodove.
Mađarska liga je u vaterpolu kao Premijer liga Engleske u fudbalu i, po mom mišljenju, najkvalitetnije nacionalno prvenstvo u našem sportu. Praktično svako svakog može da pobedi u krugu prvih šest – sedam ekipa, kome pripadaju i Solnok, Honved, BVSC, OSC. Sem toga, mnogo je nezgodnih gostovanja, na kojima, ako imate loš dan, možete da ostanete bez bodova u duelu sa ekipama iz donjeg dela tabele.
Vašaš je u jakoj grupi Lige šampiona za rivale ima Barselonetu, Marselj i Jadran iz Herceg Novog.
„Dobra stvar je što će naši mladi igrači imati više međunarodnih utakmica ove sezone. U jakoj smo grupi, a i ukoliko ne dođemo do sledeće faze imati šansu u Kupu Evrope. To je jedan od razloga zašto smo iskoristili mogućnost da bez kvalifikacija dođemo do grupne faze.
Što se kandidata za trofej tiče, smatram da je Ferencvaroš, aktuelni šampion Evrope, najveći favorit da ove godine ponovo dođe do titule. Ima i jaku ekipu, a klub je organizaciono dostigao vrlo visok nivo, sličan onom na kome je nekad bio Pro Reko, ocenio je Nikić.