Vladimir Bajković: Vaterpolo u Švajcarskoj

Share this post on:

Srpska trenerska škola ostavila je i ostavlja značajan trag u mnogim zemljama širom sveta. U rubrici “Stručni ugao”  ćemo, kroz intervjue sa našim stručnjacima, „posetiti“ i zemlje o čijem vaterpolu se ne zna mnogo, a koje se oslanjaju na srpsku školu.

O vaterpolu u Švajcarskoj i uticaju srpske trenerske škole u ovoj zemlji za sajt UVTS govorio je Vladimir Bajković.

Iza Bajkovića je više od 35 godina trenerskog rada. Počeo je u klubu “25.maj”, iz koga je prešao u Crvenu zvezdu. U crveno-belim redovima je proveo 12 godina, vodeći mlađe selekcije i prvi tim. Radio je i kao trener u stručnim štabovima reprezentacije SR Jugoslavije i Srbije i Crne Gore u mlađim kategorijama i univerzitetske i „B“ selekcije.

U inostranstvo je otišao 2002. Trenerski put ga je odveo prvo u Saudijsku Arabiju. Od 2022.godine radi kao selektor ženske reprezentacije Švajcarske.

Podizanje srpskog ženskog vaterpola na viši nivo, dolazak novih nada

Mlađi ljubitelji vaterpola Bajkovića, jednog od inicijatora obnavljanja UVTS 2017, najbolje pamte kao selektora ženske reprezentacije. Našu seniorsku i omladinsku selekciju je vodio od 2014. do 2018. godine. Taj period je neizostavan deo razgovora sa iskusnim stručnjakom.

Vaterpolo savez Srbije je ispoštovao sve uslove za rad ženskih nacionalnih selekcija, koje sam tražio u pogledu priprema, prijateljskih utakmica, učešća na takmičenjima. Sve planove koje sam imao smo realizovali. Smatram da je u tom periodu značajno podignut nivo ženskog vaterpola u Srbiji. Treneri su ozbiljnije počeli da gledaju na ženski vaterpolo, kaže Bajković prisećajući se vremena provedenog na klupi našeg ženskog nacionalnog tima.

Srpske dame su na spektakularnom prvenstvu Evrope u Beogradskoj areni 2016. godine zauzele deveto mesto i napravile značajan napredak u poređenju sa prethodnim učešćima na velikim takmičenjima.

Ženska reprezentacija Srbije je na Prvenstvu Evrope u Beogradu zabeležila prve dve pobede na velikom takmičenju savladavši Hrvatsku i Portugal. Ti trijumfi su bili više-manje očekivani. Međutim, približili smo se reprezentacijama koje su još tada igrale Svetsku ligu. Od Nemačke i Francuske, koje su u godinama koje su prethodile bile daleko ispred nas, smo poraženi sa po golom razlike.

Malo je nedostajalo da se plasiramo među osam najboljih. Ostao je žal što nismo stigli do četvrtfinala, ali veoma sam zadovoljan što sam u seniorski tim promovisao nekoliko igračica koje su u to vreme imale po 16-17 godina, a u godinama koje su usledile postale nosioci igre reprezentacije.

Bajković sa juniorskom reprezentacijom Srbije na Evropskom prvenstvu 2017 Foto: VS Srbije

Tokom rada u VSS, Bajković je vodio i naše juniorske selekcije. Ostvareno je nekoliko solidnih rezultata, između ostalog i plasman u četvrtfinale i osmo mesto na Evropskom prvenstvu za 17-godišnjakinje u Novom Sadu 2017.godine.

Po isteku ugovora sa VSS, sredinom 2018, Bajković se vratio u Saudijsku Arabiju.

U Saudijskoj Arabiji sam u dva navrata proveo ukupno oko osam godina, kako u nacionalnom Savezu i reprezentaciji, tako i trenirajući dva možda najbolja kluba, Al Kadisiju i Al Itihad. U ovom drugom klubu sam se najduže zadržao i tokom tog perioda proizveli smo veliki broj reprezentativaca.

Od 2022. u Švajcarskoj

Početkom 2022, Vaterpolo savez Švajcarske je, sa ciljem da podigne vaterpolo na viši nivo, pozvao Bajkovića, koji je prihvatio ponudu. Jedno vreme je brinuo i o muškoj i o ženskoj selekciji, a potom se posvetio radu sa damama.

Zatekao sam vrlo motivisan nacionalni tim. Selekcija je u to vreme imala tri igračice u inostranstvu. Sve devojke su bile željne rada, pratile su me, imale poverenja u mene i moj stil i plan. Prvo takmičenje bile su kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, krajem februara prošle godine u Zrenjaninu.

Bajkovićeve izabranice su u Zrenjaninu doživele dva poraza i ostvarile dve pobede u grupi. Pobedile su Belgiju i Tursku, a izgubile od favorita Grčke i Srbije. Kao treće u grupi nisu prošle dalje, ali nije ostavljen loš utisak.

Švajcarska je turnir odigrala na solidnom nivou. Posebno je značajno što je uspela da savlada Tursku, koja je u dosta dugo bila znatno bolja od Švajcarske. Vredi spomenuti da smo u prvom poluvremenu bili ravnopravan rival Grčkoj.

Bajković je odmah po dolasku u Švajcarsku nastojao da na osnovu iskustva i znanja promeni sistem rada, kako na klupskom, tako i na nivou reprezentacije. Kaže da je pomak napravljen, ali ne onoliko u onoj meri u kojoj je želeo, uglavnom zbog objektivnih prepreka.

„Švajcarski klubovi na raspolaganju imaju vrlo dobru infrastrukturu. Međutim, skoro nijedan od klubova nema svoj bazen, a termini su skupi. Osnovni problem su  mali budžeti kako klubova, tako i Saveza. Nema dovoljno upliva sponzorskih sredstva. Sa sličnim problemima se susreću i drugi, „mali“, posebno ekipni sportovi u Švajcarskoj.

Nema dovoljno sredstava a ni vremena za pripreme reprezentacije i treninge klubova. Recimo, u Švajcarskoj se mladi već u tinejdžerskom uzrastu usmeravaju da počinju da rade neke honorarne ili volonterske poslove. Tako čak i najmlađe reprezentativke na raspolaganju mogu da imam samo tokom vikenda. To ograničava rad i tokom letnjih priprema. Ima talenata, ali sve te devojke se amaterski bave sportom i teško im je da usklade sve obaveze u školi i na poslu sa vaterpolom“

Napredak kroz francusku ligu

Protekle sezone napravljen je značajan napredak u načinu rada. Bajković je uspeo da realizuje plan da reprezentacija Švajcarske učestvuje u ženskoj ligi Francuske. Za ovaj projekat Vaterpolo savez Švajcarske je izdvojio dodatna sredstva.

„Francuzi su nas prihvatili. Devojke su bile vrlo motivisane da igraju u kvalitetnoj francuskoj ligi, sa nekoliko profesionalnih klubova, poput Lila, Miluza, Nansija. U ligi igra i ekipa INSEP, sastavljena od najtalentovanijih madih igračica Francuske. Reprezentativke Švajcarske su značajno napredovale kroz učešće u ligi Francuske. Podignut je individualni kvalitet, ali kao ekipa nismo napredovali. Jer, nedostajale su nam četiri igračice iz stranih klubova.

Reprezentacija se kompletirala pred kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, koje će uskoro biti održano u Ajndhovenu. Međutim, na kvalifikacioni turnir odigran u junu u Otopeniju (Rumunija), Švajcarkinje su otišle bez pripremnih utakmica.

„I pored toga što nije bilo mogućnosti za ozbiljne pripreme nismo bili daleko od plasmana na Evropsko prvenstvo od ekipa koje su prošle dalje, od Rumunije i Turske, smo izgubili samo sa po dva gola razlike. Kada sam analizirao mečeve, video sam da devojke nisu pravile neke velike tehničke i taktičke greške. Igrale su kako smo se dogovorile, ali ponestalo im je snage da celu utakmicu odigraju na istom nivou. Do izražaja je došao osnovni problem u radu – nedovoljan broj treninga u klubovima i kratke pripreme.

Saradnja sa “srpskom kolonijom”

Nekoliko srpskih trenera igra značajnu ulogu u švajcarskom vaterpolu. Bajković ističe da mu oni pružaju veliku podršku u radu sa reprezentacijom,

„Nekadašnji igrač Bečeja, Radoslav Moldovanov, je „alfa i omega“ kluba Vintertur, koji je poslednjih par sezona fokusirao na žensku ekipu i mlađe kategorije. Moldovanov je u Vintertur svojevremeno doveo Edija Alijagića, nekadašnjeg vaterpolistu Beogada, koji je tamo završio igračku i počeo trenersku karijeru. Sada mi je asistent u reprezentaciji.

Milan Petrović, koji je svojevremeno igrao u Nišu, je prestao da igra kao član Krojclingena. Sada vodi kao trener mušku ekipu ovog kluba, koja je šampion Švajcarske, a plasirala se u polufinale ovosezonskog LEN Čelendžer kupa.

Bogdan Filipović je igrač i trener Karuža, koji je u Čelendžer kupu stigao do četvrtfinala.

Bivši centar Partizana Marko Manojlović je član Horgena, a i on je počeo da se bavi trenerskim poslom. Jovan Radojević je vodio Šafhauzen.

Sa svima njima imam dobru saradnju i uz njihovu pomoć nastojim da sistem rada koji primenjujem u reprezentaciji sprovedem u klubovima, pre svega u mlađim kategorijama, sa krajnjim ciljem da nacionalne selekcije napreduju. Većina spomenutih trenera vodi muške timove, ali u Švajcarskoj svaki klub ima i žensku i mušku ekipu. Štaviše, u mlađim kategorijama, do 13 godina, sve ekipe su mešovite.

Bajković ističe da nastoji i da saradnja bude u oba smera, da i on pomaže srpskim trenerima u klubovima.

Vintertur, sa Moldovanovim i Alijagićem, ima ozbiljne šanse da postane ženski prvak Švajcarske. U poslednje vreme asistiram im u radu u klubu. Ukoliko Vintertur stigne to titule, srpski vaterpolo bi ostavio još jedan jak trag u Švajcarskoj. Petrović je šampion sa muškim timom Krojclingena, Manojlović jedan od najboljih igrača lige, a ima potencijal da postane dobar trener…

Vladimir Bajković Foto: Slobodan Sandić

Govoreći o perspektivi švajcarskog vaterpola, Bajković kaže:

„Klubovima bi mnogo značilo kada bi, možda i uz pomoć Saveza, dobili više mogućnosti za rad, da umesto sadašnja dva – tri treninga nedeljno, timovi rade četiri-pet puta sedmično. Potom bi bilo potrebno više vremena za pripreme reprezentacije i učešće na turnirima.

Ima potencijala, devojke s kojima radim su vrlo motivisane, željne da uče. Ima dosta prostora za napredak i sigurno je da sadašnji rezultati reprezentacije nisu maksimum, ali potrebni su bolji uslovi.

Postoje nagoveštaji da bi sistem švajcarskog vaterpola mogao da se podigne na viši, možda poluprofesionalni nivo. Savez je nedavno angažovao nekadašnjeg direktora za vaterpolo u LEN Marka Birija kao savetnika. Videćemo u kom pravcu će se sve odvijati.

Bajković pozdravlja promene u sistemu evropskih klupskih takmičenja usmerene na popularizaciju i razvoj vaterpola u zemljama koje nisu u vrhu. Pozdravlja uvođenje Čelendžer kupa, za ekipe iz zemalja koje nisu u “gornjem domu”.

Dodatan podsticaj za razvoj bio kada bi Evropska federacija vodenih sportova u program vratila “B” Prvenstvo Evrope, koje je postojalo do pre 12-13 godina. Švajcarskoj, kao i drugim reprezentacijama iz zemalja u kojima se vaterpolo nije na vrhunskom nivou bi to mnogo koristilo. Dobile bi više utakmica sa protivnicima koje mogu da pobede i ravnopravno da se nose. Po sadašnjem sistemu zvanične utakmice su samo one u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. Reprezentacije koje se ne plasiraju na šampionat na sledeće mečeve čekaju dve godine. “B” Prvenstvo Evrope bi bila prava šansa”, ocenio je Bajković.

Više iz rubrike “Stručni ugao”